Višegodišnja politička i ekonomska kriza koja je devastirala ovu južnoameričku zemlju dosegla je svoj vrhunac. Nakon višemjesečnog ukazivanja oporbe na nelegalnost predsjedničkih izbora kojima je Maduro ponovno osvojio sedmogodišnji mandat, oporba se odlučila na drastičan korak. Predsjednik Nacionalne skupštine i vođa opozicije Juan Guaido 23. siječnja proglasio se je predsjednikom zemlje i pozvao Madura da napusti vlast.
Svega nekoliko sati poslije uslijedilo je i prvo priznanje „novog“ predsjednika, kada je američki predsjednik Trump u svom tweetu iskazao podršku samoproglašenom predsjedniku Guaidu. Nekoliko dana kasnije isto je učinio i Europski parlament uz sve veći broj europskih zemalja kojima se jučer pridružila i Hrvatska.
Politička kriza dosegla svoj vrhunac?
Iako se čini da je Guaidovo samoproglašenje privremenim predsjednikom iznenadan i radikalan čin oporbe, ono je samo epilog višemjesečne krize vlasti u Venezueli. Oporba je od završetka predsjedničkih izbora u svibnju prošle godine osporavala njihov rezultat, tvrdeći da je Maduro svoju pobjedu osigurao na nelegalan i nelegitiman način.
Umjesto političkog dijaloga, uslijedio je oštar odgovor Madura koji na „širokom“ tumačenju ustava i uz svega 4,5 posto potpore birača stvara Ustavnu skupštinu, neku vrstu super parlamenta koji je trebao suspendirati ovlasti Nacionalne skupštine, zakonodavnog tijela u kojem je većinu imala oporba. Uz takav nelegitiman institucionalni inženjering, Maduro je dao uhititi i nekoliko oporbenih vođa što je rezultiralo američkim sankcijama.
Unatoč političkoj represiji, oporba je u novoj inauguraciji Madura prepoznala podoban trenutak za djelovanje, te je svega desetak dana nakon službenog početka drugog mandata, Juan Guaido uz potporu Nacionalne skupštine i na temelju ustavnih sebe proglasio predsjednikom te zemlje. Dok Guaido uspješno skuplja zapadne saveznike, Maduro prijeti upotrebom vojske u slučaju inozemne intervencije
Zapad uz Guaida, susjedi Maduru sve više okreću leđa
Kako smo već naveli, Guaido nije morao dugo čekati na vanjsku potporu. Svega nekoliko sati nakon proglašenja Trumpova administracija priznala je Guiada, a krajem ovog mjeseca i Europski parlament uz sad već petnaestak europskih zemalja.
Iako se činilo da će južnoamerički susjedi stati uz Madura i omogućiti mu snažniju poziciju u sve vjerojatnijim pregovorima, veći dio članica multilateralne skupine Lima, uz izdvajanje Argentine i Brazila kao regionalnih lidera, potpisao je u kanadskoj Ottawi deklaraciju kojom Guaidu priznaju privremeno vodstvo nad Venezuelom, a Madura pozivaju na uspostavu demokracije i pristanak na slobodne i poštene izbore.
Maduro je počeo gubiti i potporu i dijelova vojske, snažan akter veta koji mu je unatoč rapidnom razvoju krize, omogućio ostanak na vlasti.
Što nas čeka u Venezueli?
Ulice Caracasa ispunjene su tisućama nezadovoljnih prosvjednika koji pozivaju Madura na silazak s vlasti. Nemiri i nasilje su sve veći jer ekonomska kriza i milijunska inflacija pojačavaju političku i društvenu krizu u zemlji. Dio vojske i političke elite i dalje su vjerni Maduru, svjesni da će izgubiti vlast njegovim izglednim padom.
Američki predsjednik Trump između redova spominje mogućnost vojne intervencije koja bi od globalnih i vojnih supersila Rusije i Kine svakako bila protumačena kao akt agresije na suverenu i međunarodno priznatu zemlju. Mirna tranzicija, nužna da bi se zemlja ekonomski i politički stabilizirala, čini se sve manje izglednom u sve većem strahu od građanskog rata.
