Veliki pobjednik Super Tuesdaya neupitno je Joe Biden koji je osvojio 10 od 14 država (Virginia, North Carolina, Tennessee, Alabama, Arkansas, Oklahoma, Maine, Massachusetts, Minnesota, Texas), a Bernie Sanders se morao zadovoljiti pobjedom u 4 države (Vermont, Colorado, Utah, California)
Predizbori američke Demokratske stranke, na kojima se odabire tko će se u studenome suprotstaviti Donaldu Trumpu i Republikanskoj stranci na predsjedničkim izborima, nisu još niti blizu kraju, ali stječe se dojam da smo ušli u samu završnicu. Od mora kandidata koji su ušli u utrku za Bijelu kuću (bilo ih je preko 25), knjiga je spala na dva slova. U utrci su ostali samo Bernie Sanders i Joe Biden.
Nakon što su prve tri američke savezne države glasale (Iowa, New Hampshire i Nevada), činilo se da će nominacija Demokratske stranke u ruke Bernie Sandersa, progresivnog kandidata američke ljevice koji sebe naziva demokratskim socijalistom i koji svoju kampanju bazira na idejama poput opće zdravstvene zaštite za sve Amerikance (Medicare For All), ukidanju studentskih dugova i nepravednih zajmova te podizanju poreza na najbogatije.
Ipak, situacija se drastično promijenila nakon uvjerljive pobjede Joe Bidena, bivšeg američkog potpredsjednika u Obaminoj administraciji, u South Carolini. Bidenovoj pobjedi prethodila je podrška Jim Clyburna, jednog od najuglednijih zastupnika Demokratske stranke u Zastupničkom domu Američkog Kongresa koji dolazi upravo iz South Caroline. Clyburn je u South Carolini neizmjerno popularan te je uspio osigurati Bidenu ogromnu prevagu među Afroamerikancima koji čine najveći dio biračkog tijela South Caroline.
Uslijedio je potom famozni Super Tuesday, utorak kada 14 saveznih država istovremeno bira na predizborima. Biden je ušao u bitku za delegate u tih 14 država osokoljen pobjedom u South Carolini, ali i dalje očekujući da će Bernie Sanders biti pobjednik večeri. No, veliki pobjednik neupitno je postao Biden koji je osvojio 10 od 14 država (Virginia, North Carolina, Tennessee, Alabama, Arkansas, Oklahoma, Maine, Massachusetts, Minnesota, Texas), a Sanders se morao zadovoljiti pobjedom u 4 države (Vermont, Colorado, Utah, California).
Kako uopće funkcioniraju Demokratski predizbori?
Američka politika i njihov izborni, ali i stranački sustav mnogima nisu niti logični niti razumljivi. S obzirom da je SAD federacija 50 saveznih država koja prakticira većinski izborni sustav i nominalno dvostranačje unutar kojeg niti Demokratska niti Republikanska stranka nisu stranke u punom smislu te riječi, barem ne onako kako je to ukorijenjeno u europskoj tradiciji.
Dok predsjednika SAD-a izabiru tzv. elektori čiju podršku kandidat dobiva osvojivši većinu glasova u pojedinoj saveznoj državi po principu winner takes it all (e.g. ukoliko neki kandidat pobjedi u Texasu s 51% naprema 49%, dobiva podršku svih 38 elektora Texasa, a ista bi bila situacija da pobjedi s 85% naprema 15%), Demokratski predizbori organizirani su po drugačijem, puno proporcionalnijem modelu, s ciljem postizanja veće reprezentativnosti.
Svaka savezna država odabire hoće li imati klasične predizbore (koji pak imaju nekoliko različitih podtipova, ali nema potrebe ulaziti u detalje) gdje birači na izbornom listiću zaokružuju svojeg favorita ili će organizirati tzv. caucuse (radi se o prilično arhaičnom načinu odabira kandidata gdje u velikim prostorijama poput dvorana ili škola birači javno svrstavanjem u tabore odabiru svoje kandidate).
Svaka država, ovisno o broju stanovnika, ima određeni broj delegata koje kandidati osvajaju, dio s obzirom na postotak glasova na razini cjelokupne savezne države, a dio s obzirom na uspjeh u pojedinim okruzima te iste savezne države. Ti delegati zatim na Konvenciji Demokratske stranke na kraju cijelog predizbornog procesa odabiru predsjedničkog kandidata. Za osvajanje stranačke nominacije potrebno je osvojiti barem 1991 delegata. Ukoliko niti jedan kandidat ne osvoji potrebnu većinu, tada se u proces uključuju superdelegati (o njima nećemo u detalje), što dodatno komplicira ionako komplicirani proces.
Trenutno stanje
Nakon Super Tuesdaya Biden vodi po broju delegata (664) ispred Sandersa (573), ali treba napomenuti kako California, Utah i Colorado, države u kojima je Sanders pobijedio nisu alocirale sve svoje delegate zbog mogućnosti dopisnog glasanja koje te savezne države prakticiraju pa još svi glasovi nisu prebrojani. Bidena su podržali njegovi dojučerašnji protukandidati Buttigieg, Klobuchar (prije Super Tuesdaya) i Bloomberg (dan nakon Super Tuesdaya) koji su žrtvovali vlastite šanse za nominacijom kako bi se ujedinili protiv Sandersa.
Tzv. centristi Demokratske stranke (umjerenjaci) te establišment Demokratske stranke preziru od mogućnosti da Bernie Sanders (koji niti nije član Demokratske stranke, već nezavisni senator koji se priklanja Demokratima) bude njihov kandidat na izborima u studenom. Njegove progresivne ideje potpuno su u suprotnosti s njihovom neoliberalnom vizijom američke ekonomije te im je nezamislivo stati iza čovjeka koji sebe naziva demokratskim socijalistom.
Upravo je iz prethodno navedenih razloga Biden dobio podršku ogromnog broja etabliranih Demokrata posljednjih dana jer je Biden kandidat koji predstavlja status quo što odgovara istaknutim Demokratima, ali i biznismenima s Wall Streeta kojima Sanders namjerava udariti ogromne poreze, a Biden ih planira zaštititi jer su neki od njih njegovi osobni prijatelji.
Glavno pitanje ovih dana je koga će podržati Elizabeth Warren, progresivna kandidatkinja sa sličnim policy idejama poput Sandersa koja je također napustila utrku za Bijelu kuću. Njezina bi podrška Sandersu došla kao spas u zadnji čas i mogla bi mu značiti svojevrsno uskrsnuće jer se čini da je trenutno u silaznoj putanji (za razliku od Bidena), ali Warren ne daje znakove da će podržati nekog od kandidata. Moguće je da pregovara o svojim opcijama poput pozicije potpredsjednice te da će podržati onog kandidata koji joj to prvi ponudi.
Kako protiv Trumpa?
Najvažnije pitanje za svakog Amerikanca nezadovoljnog Trumpom kao predsjednikom je kako ga pobijediti u studenom i koji je demokratski kandidat najpogodniji za takav pothvat. Prije svega, treba biti potpuno otvoren i reći da je Trump veliki favorit u studenom, tko god mu bude protukandidat. Povijest američke politike nas uči da američki predsjednici uglavnom osvajaju i drugi mandat jer im je s organizacijskog aspekta puno jednostavnije voditi kampanju i imaju psihološku prednost kontinuiteta.
Ipak, Trumpova je administracija vrlo vjerojatno jedna od onih za koju je moguće očekivati iznimku, tj. moguće je zamisliti da Biden ili Sanders pobjede Trumpa. U mainstream američkim medijima Biden slovi kao siguran kandidat s puno većim šansama za pobjedu nad Trumpom nego Sanders. Pitanje je je li tome baš tako. Veliki broj radnika i pripadnika srednjeg sloja američkog Midwesta (koji su tradicionalno bili birači Demokratske stranke) 2016. godine okrenuo se Trumpu kao tadašnjem antiestablišmentskom kandidatu.
Ti ljudi, koji nisu mogli glasati za Hilary Clinton jer je ona za njih predstavljala tu elitu koja je uništila stotine radnih mjesta diljem SAD-a, teško da će se okrenuti Bidenu koji predstavlja kontinuitet te politike elitnog neoliberalizma. Sanders je s druge strane rizik za Demokrate jer je riječ socijalizam u SAD-u i dalje bauk te je pitanje mogu li birači odabrati nekoga tko o idejama (demokratskog) socijalizma govori javno, ali je neupitno da je Sanders onaj koji može vratiti Demokratima srednji sloj i radnike koji su spas potražili kod Trumpa.
Pred Amerikom je težak izbor između trojice političara koji su svi debelo prešli 70-tu (Trump je najmlađi sa 73, Bidenu je 77, a Sandersu 78 godina) te nas ovaj izborni ciklus neizmjerno podsjeća na film braće Coen No Country For Old Men, samo s potpuno izokrenutom premisom. U utorak 10.03. glasa još 6 saveznih država (od kojih je najvažniji Michigan) te bi stvari trebale biti puno jasnije i moguće je da će Biden ostvariti nenadoknadivu prednost, no Sanders je borac kojeg ne treba nikad potpuno otpisati.
