New York Post objavio je kompromotirajuće e-mailove o sumnjivim poslovima Bidenovih – Facebook i Twitter blokadom dijeljenja tog teksta napravili su ogromnu uslugu Trumpu
Medijska pristranost pred američke predsjedničke izbore nije nikakvo iznenađenje, no aktualna priča ide korak dalje, u cenzuru koja možda za sada nema presedana.
Svima je do sada jasna moć koju imaju društvene mreže, kao najveći vrtlozi informacija u današnjem svijetu mogu direktno i indirektno oblikovati stavove ljudi diljem svijeta. Iako su društvene mreže tu već 15-ak godina, pošto su danas već toliki sastavni dio svakodnevnice milijuna (milijardi zapravo – procjenjuje se kako danas oko 4,57 milijardi ljudi diljem svijeta koristi društvene mreže, dakle više od polovice čovječanstva) mnogi ni ne idu za tim do koje mjere društvene mreže oblikuju ponašanje, ukuse, stil, svjetonazor, ali i političke preference.
Ukratko, vodeće društvene mreže odlučile su (ne nužno same već zbog velikog pritiska institucija i politike) stati na kraj slobodnoj razmjeni informacija – uvidjevši između ostalog da će totalna demokracija, ironično, možda dovesti do kraha demokracije. Radikalne struje, najčešće desničarskog predznaka, postale su iznimno utjecajne i dobrim dijelom svoj utjecaj širile su upravo putem društvenih mreža.
Dakako, nisu se pojavile niotkuda, svi “sastojci” za novi uzlet desnice bili su pripremljeni (financijska kriza, nepovjerenje u mainstream medije, korupcija političke klase…). Postalo je očito da će društvene mreže promicati svoju slobodu i transparentnost baš kao i sama demokracija – do trenutka kada nepoželjni akteri ne postanu prisutni i snažni. Tada je odlučeno da se vrata istima hitno moraju zatvoriti, ali to nije lako.
Na kraju krajeva društvene mreže su ipak privatne korporacije i stasale su upravo zahvaljujući slobodi korištenja, slobodi od cenzure. Jedan YouTube primjerice ne bi danas bio takav gigant da nije krenuo kao servis koji je dao svima da se izraze, na koji god način to požele. Korisnici ovih mreža generalno ne vole cenzuru i svaka cenzura može otuđiti veći dio koji će prijeći na neku drugu mrežu. Da, kako smo i rekli, nekoliko mreža je trenutačno dominantno, ali uvijek se mogu pojaviti nove koje će pokušati ugrabiti nezadovoljne korisnike obećavajući im “potpunu slobodu izražavanja”.
Što se dogodilo?
Američki list New York Post objavio je tekst u kojem se navodi kako je sin predsjedničkog kandidata Joea Bidena, Hunter Biden, poslovao s ukrajinskom energetskom kompanijom u vrijeme dok je njegov otac bio američki potpredsjednik u Obaminoj administraciji. Vrijeme je to velike Ukrajinske krize (i rata u Donbasu), a u tekstu se sugerira kako je sam Joe Biden svom sinu namještao unosne poslove s Ukrajinom koja tada, strahujući od opće ruske invazije, američkim vlastima nije mogla reći “ne”.
Riječ je o poprilično “eksplozivnom” sadržaju koji, ako je točan, Joea Bidena prikazuje kao duboko korumpiranog političara – kojih dva tjedna prije američkih predsjedničkih izbora! Priča sama po sebi i nije neka novost. O sumnjivim poslovima Bidenovih u Ukrajini spominje se već godinama, no jasno je da je to tempirana bomba koja je namještena da eksplodira upravo nekoliko dana do izbora, a New York Post (dakako, naklonjeniji Trumpu, za razliku od utjecajnijeg New York Timesa) je sada preuzeo na sebe ulogu detonatora.
Što je New York Post novog otkrio?
Domogli su se i e-mailova koji pokazuju kako je Hunter Biden poslovao i s najvećom kineskom privatnom energetskom kompanijom CEFC China Energy Co., a u jednom e-mailu piše kako bi ti poslovni dogovori bili “zanimljivi meni i mojoj obitelji” (dakle, direktno se u priču uvlači i Joe).
Ima tu još kompromitirajućeg materijala koji se tiče Hunterovih poslova koje je intenzivno vodio u vrijeme dok mu je otac bio američki potpredsjednik.
Riječ je o potezu bez presedana kojime su Facebook i Twitter u panici možda sada učinili i puno veću štetu Bidenu u nastojanju da ga zaštite.
Jesu li mutni poslovi Bidenovih iznenađenje? Nipošto. “Klan Trump” gotovo sigurno ima i puno većih grijeha, ali Donald je izoliran od toga samom svojom pojavom.
Što se tiče Twittera i Facebooka, igraju opasnu igru (kao i drugi – primjerice CNN se danas ponaša kao da nisu ni čuli za ovaj skandal) misleći da će svojim (očigledno sinkroniziranim) potezom biti nekakvi “zaštitnici liberalne demokracije” ne samo da su pomogli Trumpu već su i prokazali metode kojima se brani postojeći poredak. Trump se ovakvom scenariju mogao samo nadati.
Pročitajte više na Advance.hr-u.
Ovdje možete preuzeti našu aplikaciju!
