Katalonska borba za neovisnost
Jedan od najvećih prosvjeda 2018. dogodio se u Španjolskom gradu Barceloni na godišnjicu izglasavanja neovisnosti Katalonije. Procjenjuje se da je na ulice izašlo gotovo 180 tisuća prosvjednika u znak protesta spram vlade u Madridu.
Prosvjed se odigrao pod parolom „1. listopada, nema zaborava i nema oprosta!“, a eskalirao je kada su radikalniji zagovornici neovisnosti počeli upadati u parlament Katalonije u Barceloni te blokirati ceste i željeznice.
Cijeli prosvjed reakcija je na prošlogodišnji referendum koji je bio popraćen iznimnim nasiljem. Španjolski interventni policajci uz odobrenje španjolske vlasti upadali su na biračka mjesta te na nasilan način pokušavali onemogućiti održavanje referenduma što je izazvalo osudu kako zagovornika neovisnosti tako i dobrog dijela Španjolske.
Ipak, unatoč otimanju biračkih kutija, kidanju biračkih listića i zatvaranju biračkih mjesta, referendum je uspješno održan. Gotovo 90% građana Katalonije glasalo je za njenu neovisnost te potpunu autonomiju. Shodno tome 27. listopada 2017. donesena je Katalonska deklaracija neovisnosti kojom se proglasila Katalonska Republika i raskid svih državno-pravnih veza sa Španjolskom.
No, unatoč navedenome, Španjolski je državni vrh na čelu s predsjednikom vlade Marianom Rajoyom istoga dana proglasio referendum nelegalnim i neustavnim te razriješio s dužnosti predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta zajedno s njegovom vladom, a na njegovo mjesto postavio Sorayu Sáenz de Santamaríu, inače protivnicu katalonske neovisnosti raspisavši prijevremene izbore.
Nezadovoljstvo Katalonaca nije novost. Svoju želju za neovisnošću pokazali su još 1970-ih, a sam referendum odobren je još u rujnu 2012. godine. Javnosti ga je godinu dana kasnije službeno obznanio tadašnji katalonski predsjednik vlade Artur Mas. Dvije godine kasnije, u studenom 2014. održan je neslužbeni referendum o neovisnosti (s obzirom da ga je Ustavni sud zabranio) te se 80% građana izjasnilo za odcjepljenje. Referendum je kratko nakon toga suspendiran jer „krši ustav Španjolske“. Iako je referendum proglašen neustavnim i tako nevažećim, u listopadu 2015. godine katalonski vrhovni sud digao je optužnicu protiv Masa zbog provedbe neobvezujućeg referenduma o odcjepljenju. Masa se time teretilo za neposluh te zlouporabu vlasti, zbog čega mu je sud zabranio obnašanje dužnosti 24 mjeseca, no, u prosincu prošle godine, nakon žalbi, kazna mu je smanjena na 13 mjeseci.
Najveća prepreka daljnjim pregovorima i smirivanju situacije svakako je nastavak pritvaranja devetero čelnika katalonske neovisnosti zbog njihove uloge u poticanju odcjepljenja od Španjolske, čije je suđenje krenulo početkom ove godine. Carles Puigdemont bio je prisiljen napustiti zemlju jer mu je zbog „pobune“ prijetilo i do 30 godina zatvorska kazna te je trenutno u svojevrsnom egzilu u Belgiji kao što u izgnanstvu ostaje i nekolicina drugih političara koji su se zalagali za neovisnost.
Pročitajte kakvo je stanje u Španjolskoj godinu i pol dana nakon referenduma.
SAD u borbi protiv oružanog nasilja
U Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 2018. godine dogodio se niz prosvjeda u znak borbe protiv oružanog nasilja. Reakcija je to na masovne pucnjave koje su pogađale američke škole, od kojih je najznačajniji takav događaj prošle godine bio onaj u srednjoj školi Stoneman Douglas (Parkland, Florida) kada je 14. veljače ubijeno 17-ero srednjoškolaca.
Prva demonstracija dogodila se nakon formiranja grupe „Never Again“ (Nikad više) koju su vodili gimnazijalci iz napadnute škole Stoneman Douglas. Nakon održanog skupa 17. veljača na kojem je sudjelovalo stotine studenata, uslijedili su prosvjedi diljem zemlje.
Pokret „Nikad više“ žestoko se bori za kontrole oružja osuđujući Nacionalnu udrugu za oružje kao i njihove sponzore. Njihove poruke su jasne – žele živjeti. Ne žele više biti žrtve oružanog nasilja te živjeti u strahu. Traže zaštitu, no i iskorake u pozitivnom smjeru smanjena upotrebe oružja, pomak dobne granice posjedovanja oružja na 21 godinu kao i veći stupanj provjere.
Jedan od zapamćenijih, među mnogim prosvjedima ostao je onaj pod nazivom „Marš za naše živote“ koji se odvio krajem mjeseca ožujka prošle godine. U znak počasti ubijenima u srednjoj školi u Parklandu održano je točno 6 minuta i 20 sekundi šutnje koliko je trebalo Nikolas Cruz da ubije 17 učenika i članova osoblja. Prosvjed se održao u mnogim američkim gradovima, a najposjećeniji bio je onaj u Washingtonu te New Yorku. Prosvjed su podržale brojne slavne osobe, ali i neke korporacije poput Googla i Facebooka.
Također su na prosvjed izašli i zagovornici prava na oružje. U Salt Lake Cityju prosvjednici su nosili pištolje i transparente na kojima je pisalo: „Što možemo učiniti da zaustavimo masovno pucanje? PUCATI NAZAD.“ (“What can we do to stop mass shootings? SHOOT BACK.“).
Predsjednik SAD-a Donald Trump tijekom prosvjeda nije bio prisutan već je proveo vrijeme na svom posjedu na Floridi.
Sveukupan odaziv na prosvjedu procjenjuje se prema izvorima na više od 1,2 milijuna u SAD-u, što ga čini jednim od najvećih prosvjeda u američkoj povijesti.
Štrajk u Google-u
Još jedan od značajnijih i zanimljivijih protesta u 2018. godini svakako je bio onaj Google-ovih zaposlenika kada je 1. studenog na ulice gradova diljem svijeta izašlo njih više od 20.000. Štrajk je održan u znak protesta zbog načina na koji tvrtka tretira slučajeve seksualnog uznemiravanja, neravnopravnosti spolova i sustavnog rasizma.
Povod prosvjedu bilo je saznanje da je jedan od izvršnih direktora, Andy Rubin, inače tvorac sustava Android, prilikom napuštanja tvrtke dobio otpremninu u vrijednosti od 90 milijuna dolara unatoč njegovim optužbama za seksualno uznemiravanje. Rubina je za seksualno uznemiravanje prije pet godina prijavila njegova zaposlenica, koju je navodno prisilio na oralni seks. Andy Rubin navedeno je demantirao.
Prosvjednici su imali nekoliko zahtjeva među kojima je prvenstveno bilo ukidanje prisilne arbitraže u slučajevima uznemiravanja i diskriminacije za sve zaposlenike. Time bi žrtve navedenog mogle podići tužbe. Također su tražili i ukidanje nejednakosti u plaći te napredovanju. Izvršni direktor Google-a Sundar Pichai izrazio je razumijevanje za nezadovoljstvo zaposlenika te im obećao napredak glede spomenutog problema .
Još nekoliko najznačajnijih prosvjeda u 2018. godini…
Među većim i zapamćenijim prosvjedima u 2018. godini ostali su također i prosvjedi u Albaniji za besplatno obrazovanje kada je, početkom prosinca, na ulice Tirane, ali i drugih gradova diljem Albanije izašlo i do nekoliko tisuća studenata. Naime, prosječna plaća u Albaniji iznosi 350 eura, što ju čini jednom od najsiromašnijih europskih zemalja, dok nerazmjerno tome školarine na godišnjoj bazi dosežu i do 2000 eura. Iako popis zahtjeva počinje s snižavanjem školarina, uključuje i druge mjere, kao što je veće državno ulaganje u obrazovanje te uklanjanje korupcije sa sveučilišta.
Prosvjedi u Venezueli su protekli vrlo burno i još se cijeloj priči ne nazire kraj. Više o stanju i prosvjedima u Venezueli možete pročitati ovdje.
Dosta pozornosti i nama vrlo zanimljivi prosvjedi odvijali su se i u susjednoj Srbiji. Više o prosvjedima „1 od 5 miliona“ možete pročitati na sljedećoj poveznici: Srbija prosvjeduje već četvrti mjesec zaredom!
Prosvjedi koji su privukli daleko naveću pozornost i koji su najjače odjeknuli Europom su prosvjedi “Žutih prsluka”. Ogromna materijalna šteta u glavnom gradu Francuske, tisuće uhićenih…
