Trump udvostručio Turskoj carine na čelik i aluminij
Proteklih dana svjedočili smo snažnom slabljenju turskog gospodarstva i pada vrijednosti turske lire. Uzrok tome bila je odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa za udvostručenjem carina Turskoj na aluminij i čelik. Iako je službeni Washington kao povod mjerama naveo neoslobađanje američkog pastora Andrewa Brunsona, postalo je jasno da iza ovog novog političko – ekonomskog rata Donalda Trumpa stoje puno snažniji motivi.
Američki pastor u centru tursko – američkog „rata“
Američki predsjednik Donald Trump, prošli je tjedan u svom stilu, putem Twittera, najavio odobrenje udvostručenja carina Turskoj na aluminij i čelik. Bio je to odgovor službenog Washingtona na neoslobađanje američkog pastora Andrewa Brusona kojeg turske vlasti drže u zatočeništvu još od 2016. godine, zbog navodne povezanosti sa protuvladinim snagama koje su iste godine neuspješno pokušale izvršiti državni udar. Odobrenje novih carina dovele su do snažnog pada turskog gospodarstva i nacionalne valute koja je oslabila 40 posto u odnosu na američki dolar.
Na turski odgovor nije trebalo dugo čekati
Tayyip Erdogan, po mnogima „neokrunjeni sultan“ nakon uspješne implementacije proširenja predsjedničkih ovlasti, javno se obratio naciji. Prozvao je SAD nelojalnim saveznicima koji su neopravdano Turskoj „zabili nož u leđa“. Turska je istovremeno pokrenula i vlastite ekonomske protumjere, odobrivši visoke carine na američke proizvode i poslavši javni apel svojim građanima da sve devize koje posjeduju zamjene u turske lire i tako potaknu njen rast. Ekonomske mjere u kombinaciji s najavom katarskog šeika da će investirati 15 milijardi dolara u Tursku, uspjele su barem privremeno vratiti tursku liru na razinu prije pada.
(Ne)izvjesna budućnost
Izjava glasnogovornice Bijele kuće, da će se carine nastaviti neovisno o puštanju pastora na slobodu, izazvala je bojazan na svjetskim tržištima. Tursko približavanje Rusiji, posebice vidljivo u turskoj nabavci ruskog raketnog sustava S-400, snažan su razlog za nastavak američke ekonomske politike prema Turskoj. No ovih dana s obiju strana dolaze pomirljivi tonovi. To svakako proizlazi iz činjenice da je Turska članica NATO saveza i glavna američka baza za djelovanja na Bliskom istoku dok s druge strane aktivna uloga SAD-a u sirijskom ratu barem donekle garantira Turskoj promociju njenih geopolitičkih interesa, odnosno slabljenje šijitske koalicije predvođene Iranom.
