Ozbiljnost trenutne situacije u hrvatskom školstvu važan je pokazatelj svih problema koji su se godinama nakupljali. U takvoj situaciji potrebna je reevaluacija cijelog sustava.
S pravom se možemo pitati, već kad sami to ne možemo, kako izgraditi kvalitetan obrazovni sustav i gdje tražiti uzore. Postoje vrlo kvalitetni modeli u zapadnim zemljama, ali obrazovni sustav Japana često svojim izgledom i organizacijom prednjači kao jedan od najboljih na svijetu.
Obrazovanje kao organiziran sustav
Japanska školska godina organizirana je nešto drugačije nego u europskim zemljama. Započinje 1. travnja i podijeljena je u tri tromjesečja, a učenici imaju 6 tjedana praznika.
Testovi se u japanskim školama počinju pisati tek u 4. razredu što znači kako učenik do desete godine života radi na razvoju karaktera i ponašanja.
Obrazovanje je obvezno i besplatno za svu djecu do 9. razreda. Obvezni dio čine osnovna škola koja traje 6 godina te niža srednja škola koja traje 3 godine. S 15 godina i završetkom niže srednje škole japanski učenici biraju višu srednju školu koja nije obvezna. Ona traje 3 godine i u prosjeku 95 posto učenika u njoj nastavlja svoje obrazovanje.
Upis željene više srednje škole ovisi o rezultatima testova koji se polažu, a prilikom upisa mogu se birati dva smjera: akademski i strukovni. Akademski smjer namijenjen je za učenike koji planiraju upis na fakultet, dok u strukovnom smjeru učenici, uz školu, imaju posao sa skraćenim radnim vremenom.
Najstresniji dio života za većinu Japanaca je testiranje za upis fakulteta nakon završenog akademskog smjera u višoj srednjoj školi. Životni put učenika ovisi o jednom testiranju i taj period zbog velike konkurencije čini svakako najzahtjevniji dio školovanja u Japanu.
Zbog želje za postizanjem boljeg uspjeha, brojni japanski učenici pohađaju izvannastavne aktivnosti ili tečajeve. Najpopularnije škole za usavršavanje izvan nastave su yobiko (večernja škola) i juku (ima umjetničke i akademske smjerove).
Japan troši 4,1 posto BDP-a na školstvo što možda djeluje iznenađujuće malo, ali racionalni sustav u obrazovanju koji je dobro posložen odgovorno koristi dobivena sredstva. Japanska ekonomija temelji se na znanosti i tehnologiji pa je visokoobrazovani kadar najviše tražen na burzi rada i studiranje se svakako isplati.
Odnos prema školi
Postoje neke posebnosti u odnosu Japanaca prema školi koje ne postoje drugdje u svijetu i jedinstvene su samo za njihovu kulturu. U japanskim školama učenici sami čiste školske objekte. Time se želi kroz timski rad stvoriti učenicima osjećaj zajedništva i empatije prema drugima, a kroz naviku pospremanja razvija se karakter i izražava poštovanje prema školi kao instituciji.
U školama je jelovnik standardiziran i prioritet su zdravi i uravnoteženi obroci.
Učenici nose školske odore čime se ukidaju društvene barijere i razvija se osjećaj zajedništva. Osim redovnih predmeta, dio nastave je u školama predviđen za učenje životnih vještina poput pletenja, kuhanja ili šivanja, a dostupni su i predmeti poput kaligrafije ili umjetnosti. Rad na nastavi organiziran je u manjim grupama zbog discipline.
Poštovanje prema obrazovanju često nadilazi uobičajeno predstavljene statistike i opise funkcioniranja sustava. Tako se može primijetiti kako učitelji u nekim slučajevima osobno posjećuju domove učenika kako bi bolje upoznali svakog pojedinca, a jedinstven prizor u svakoj školi je početak nastave ujutro kada učitelji dočekuju učenike s pozdravom. Učitelji u Japanu u prosjeku rade 63 sata tjedno.
Izvrsno organiziran sustav obrazovanja mora imati svoje pokriće u rezultatima. 2015. godine japanski učenici su u konkurenciji 72 zemlje bili rangirani kao drugi u znanosti, osmi u čitanju i peti u matematici.
Japanci ulažu i u obrazovanje odraslih pa je tako anketa OECD-a provedena 2013. u jednom od programa za inozemnu procjenu kompetencija starijih osoba (verzija PISA-e za odrasle) u konkurenciji 24 zemlje Japan rangirala na prvo mjesto.
Japanski obrazovni sustav ipak nije savršen i postoje određeni problemi koje se godinama pokušava riješiti
Problem u japanskim školama sve više postaje nasilje u učionici, manjak učeničkog samopouzdanja i stres, a posebno zabrinjava činjenica kako su samoubojstva učenika u 2018. dosegla najveći broj otkad postoji izrada sličnih statistika. U odnosu na 2017., u 2018. broj samoubojstava učenika u Japanu porastao je za 33 posto što predstavlja budući izazov za obrazovni sustav.
Izvori:
https://www.nippon.com/en/japan-data/h00572/child-suicides-at-highest-rate-ever-in-japan.html
