U Poljskoj se 1. rujna obilježila 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata. Velikom događaju je prisustvovao niz visokih državnika, ali izostao je dolazak američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala je na komemoraciji i dala je izjavu kojom je naglasila kako su Hrvati, razmjerno broju stanovnika, najviše pridonijeli antifašističkoj borbi u Europi jer je preko pola milijuna njih aktivno sudjelovalo u ratu.
Prilagodba okolnostima i pažljivo “podilaženje” okruženju prilikom javnih govora je nešto već viđeno kod predsjednice i cijeli njen mandat obilježen je ideološkim lutanjima. Komemoracija u Poljskoj ponovno nas je podsjetila na strahote Drugog svjetskog rata i prisjećanje na stradale žrtve još nas jednom upozorava kako se reinterpretacije tih događanja ili dvojbe o pravoj strani u ratu ne smiju događati.
Hrvati promatrajući ovaj događaj mogu mnogo toga naučiti. Ovdje se ne radi samo o shvaćanju suštine antifašističke borbe, već se na primjeru odnosa Njemačke i Poljske može shvatiti koliko je vremena i obostranog truda potrebno da dvije zemlje gotovo u potpunosti uništene odnose pretvore u novi početak u kojem ima nade za budućnost.
Važnost sjećanja
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier je u nedjelju tijekom govora u gradu Wielunu zamolio Poljake da oproste njemačke zločine u Poljskoj.
“Odajem počast žrtvama napada na Wielun. Odajem počast poljskim žrtvama njemačke tiranije i molim za oprost”, bile su riječi Steinmeiera. (izvor: jutarnji.hr)
Poljski predsjednik Andrzej Duda zahvalio se njemačkom predsjedniku na dolasku i napomenuo je kako će zbog njegovih riječi i samog dolaska u Poljsku Nijemci sada puno više znati o tragediji Wieluna i početku Drugog svjetskog rata.
Početak Drugog svjetskog rata
Grad Wielun je 1. rujna 1939. napala njemačka vojska u 4 sata ujutro što je označilo početak Drugog svjetskog rata. Napadu je prethodilo potpisivanje Pakta Molotov-Ribentropp 23. kolovoza 1939. između Njemačke i SSSR-a. Osim što je paktom postignut dogovor o nenapadanju, postojao je tajni protokol kojim je određena interesna sfera dviju država unutar koje se našla Poljska.
Zanimljivo je kako je potpisani pakt formalno poništen tek 1989. godine jer se dotad držao u tajnosti. Europski parlament je 2009. godine odredio kako se datum potpisivanja pakta proglašava Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Njemačka krivnja
Suočavanje s povijesnim činjenicama nije bilo jednostavno za Njemačku. Može se reći kako su se Nijemci s ostavštinom rata suočili mnogo kasnije.
U vrijeme Hladnog rata, dvije njemačke države različito su gledale na prošla događanja i prvih 20 godina od kraja rata nije se mnogo toga događalo. SR Njemačka nije održavala komemoracije za žrtve i istodobno je izražavala nezadovoljstvo podjelom Njemačke uz preispitivanje okolnosti.
Vlada DDR-a je 8. svibnja proglasila nacionalnim praznikom jer se kapitulacija Njemačke doživljavala kao dan pobjede Crvene armije nad nacizmom i dubljeg preispitivanja događaja u određenom smislu nije bilo.
Prvi put u javnosti se izrazom krivice može smatrati događaj od 7. prosinca 1970. kada je njemački kancelar Willy Brandt kleknuo pred spomenikom žrtvama Varšavskog geta u Varšavi.
1975. je tadašnji njemački predsjednik Walter Scheel nakon 30 godina priznao odgovornost Njemačke, pritom navodeći kako je zapravo cijela jedna generacija Nijemaca zakazala.
Njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäckera pamti se po poznatom govoru od 8. svibnja 1985. kada je ustvrdio kako su na taj dan Europa i svijet oslobođeni od nacizma.
Današnje tenzije
Prema nedavnim istraživanjima, 2013. je 70 posto Nijemaca smatralo odnos dviju zemalja dobrim, a danas se taj broj sveo samo na 31 posto. (izvor: DW)
Njemačka i Poljska danas svakako imaju točke razilaženja. Ovdje se može navesti spor oko plinovoda Nord Stream 2, sporni poljski zakon o holokaustu, poljski problem nezavisnosti sudova, poljsko neprihvaćanje migranata i očiti ideološki sukob dviju zemalja oko smjera Europske unije.
Sve su to današnji izazovi, ali bitno je naglasiti kako se došlo do točke da ruka pomirenja ipak sve nadilazi i da postoje zdravi temelji koji jamče da Njemačka i Poljska mogu krenuti u budućnost bez da se osvrću natrag i preispituju što je bilo.
Izvori:
https://www.dw.com/hr/jesu-li-nijemci-pora%C5%BEeni-ili-oslobo%C4%91eni/a-18431231
