Primijećeno je da se u posljednje vrijeme, u jednom Američkom gradu na sjeverozapadu događa nešto zanimljivo.
Sa oko 700,000 stanovnika u saveznoj državi Washington Seattle je stekao titulu “kultnog grada”. Zašto? Upravo radi osebujnog duha koji u njemu već godinama živi.
I upravo radi masovnih prosvjeda protiv policijske brutalnosti koji trenutno zahvaćaju cijeli SAD, ali i svijet – Seattle dolazi u prvi plan. Osim žestokih borbi prosvjednika i policije, u Seattleu doista dogodilo nešto neobično i neočekivano. Prosvjednici su protjerali policijske službenike i zauzeli jedno područje proglasivši ga “autonomnom zonom”.
Tjedan ranije u prvome planu bili su okrutni sukobi koji su se vodili na ulicama ovoga grada. Pripadnici Nacionalne garde čak su podigli i barikade kako bi obranili jednu od policijskih postaja. No, odnosi su se uskoro zaoštrili, pa su prosvjednici nasrnuli s bocama, ciglama…
Ništa čudno, zar ne? Još jedan od nebrojeno mnogo sukoba koji se trenutno događaju gdje god se okrenuli. Ali, onda slijedi preokret!
Grad donosi odluku prema kojoj će službenici napustiti postaju koju su danima branili. Na ovaj način, željeli su “de-eskalirati” situaciju. Zgrada se ograđuje, postaje zabarikadirana. I baš kad su svi mislili da je situacija mirna, prosvjednici su se pojavili pred napuštenom zgradom. Neki su nosili natpise BLM-a (Black Lives Matter), dok su se neki odlučili na prepoznatljive ANTIFA “kombinacije” – crne majice i maske preko lica. Uz njih, došli su i pripadnici kluba John Brown, za koje se smatra da su “tvrdi ljevičari”.
Svi zajedno osnovali su “autonomnu zonu”, tzv. Capital Hill (“CHAZ”).
I dok su oni slavili svoju “pobjedu”, cijeli svijet je zaključio: Ovo se ne događa često – da neka skupina proglasi samoupravu na području američkog teritorija.
Treba uzeti u obzir činjenicu da u ovom slučaju policija nije pasivna. Ona bi, dakako, mogla prekinuti okupaciju – ali posljedice bi bile stravične. Dodatno nasilje i žrtve na ulicama Seattlea brzo bi se proširile medijima, a onda riskiraju i drugi val nasilja u SAD-u.
Priča o CHAZ-u doista zvuči nadrealno. Najbolje opisano: “Na rubu između nečeg ozbiljnog i malo bolje organiziranog skvota”.
S druge strane, svega nekoliko dana nakon što smo svjedočili desecima američkih gradova pod policijskim satom, s Nacionalnom gardom na ulicama, postaje teško reći što je moguće, a što nemoguće, a neki u SAD-u očito se vode onim pokličem iz ljeta 1968. – “Budimo realni, tražimo nemoguće!“.
Izvor: Advance.hr