Posjetom Kazahstanu 2013. g., predsjednik Xi Jinping predstavio je najambiciozniji infrastrukturni plan u kineskoj povijesti.
Nazvan Beltand Road Initiative (BRI), ovaj projekt vrijedan više milijardi dolara uspoređen je sa Marshallovim planom koji je obnovio Europu nakon Drugoga svjetskog rata. Pod pokroviteljstvom kineske Vlade, inicijativa ulaže u projekte kojima je cilj povezati Europu, Jugoistočnu Aziju i Afriku sa Kinom u stilu slavnog Puta svile. Prema podacima Svjetske Banke, Kina je ovom inicijativom investirala u 70 država koje čine 62% svjetskog BDP-a.
Pokrenut sa ciljem smanjenja svjetskog siromaštva, otvaranja radnih mjesta, poticanja održivog razvoja i ublažavanja posljedica ekonomskih kriza, BRI je postao sinonim za kinesku dominaciju svijetom. Ulaganjem u infrastrukturne projekte koje zemlje u razvoju nisu mogle otplatiti, inicijativa ih je prisilila na ekonomske i političke ustupke Kini.
Ulaganje u politički i ekonomski nestabilne države
Šri Lanka je ustupila svoju luku na 99 godina nakon što nije mogla otplatiti više od 1.5 milijardi dolara duga prema Kini.
Pakistan je svoju luku prepustio na 40 godina, a slični ugovori se pripremaju sa Mianmarom i Džibutijem.
Studija koju je izradio američki Center for Global development pokazuje da je 82% vanjskog duga Džibutija prema Kini, a očekuje se da će za Kazahstan ta brojka narasti do 71% u godinama koje slijede. Kina cilja ekonomski i politički nestabilne države, poput Laosa, Mongolije, Tadžikistana, Kirgistana i Pakistana, koje trebaju sredstva za financiranje svojih infrastrukturnih projekata.
U pregovorima sa zemljama uključenima u inicijativu Kina zaobilazi pravila trgovine i investiranja koja su postavili MMF i Svjetska banka, te se oslanja na bilateralne pregovore. Također, postoje planovi za uspostavu trgovačkih sudova u Shenzenu i Xi’anu koji bi rješavali moguće sporove proizašle iz inicijative.
I dok Kina tvrdi da će sudovi pratiti međunarodne zakone pri rješavanju sporova i dozvoliti stranim sucima da odlučuju, međunarodna zajednica je skeptična oko neovisnosti tih sudova. Sudovi u Kini su podložni Vladi u Pekingu, te postoji opravdana sumnja da će i ti trgovački sudovi biti pod kontrolom vlasti.
Indija, najveći kritičar inicijative upozorava da Kina, ulaganjem u infrastrukturu nestabilnih država, nastoji ih pretvoriti u kolonije ovisne o njenoj financijskoj pomoći. Također, kineske tvrtke su tijekom godina preuzele udjele ili postale većinski vlasnici mnogih azijskih i europskih luka. Iako Kina tvrdi da će se njima koristiti isključivo za prijevoz robe, postoji bojazan da će te luke biti iskorištene za smještanje vojnih kapaciteta.
