Prošlo je godinu i pol dana od neslužbenog referenduma nakon kojeg je katalonski parlament jednostrano proglasio neovisnost od Španjolske, a španjolska vlada se, kao odgovor na to, pozvala na članak 155. španjolskog ustava kojim je obustavljena neovisnost Katalonije
Bivši katalonski vođa Carles Puigdemont i dalje je u izbjeglištvu u Belgiji, a u Madridu je u veljači počelo suđenje za dvanaestero bivših dužnosnika Katalonije koji su optuženi za neposluh, poticanje na pobunu i korištenje javnog novca za organiziranje referenduma o nezavisnosti. Neki od njih bi mogli dobiti kaznu zatvora do 25 godina.
U skupini kojoj se sudi nalaze se i dva aktivista civilnog društva, bivši čelnik organizacije Katalonska nacionalna skupština (ANC) Jordi Sanchez i vođa organizacije Omnium Cultural Jordi Cuixart. Obojica su uhićeni u listopadu 2017. godine zbog prosvjeda u Barceloni iz rujna te godine, i obojici im prijeti moguća kazna zatvora do 17 godina. Prosvjedi zbog kojih su uhićeni bili su usmjereni na opstruiranje policijskih racija tijekom kojih se željelo iz zgrade katalonske vlade zaplijeniti materijale vezane uz referendum.
Ravnateljica Amnesty Internationala Gauri Van Gulik još je prošle godine upozoravala da se pozivanje na prosvjede s ciljem opstruiranja legitimnih policijskih operacija može smatrati kršenjem javnog reda, ali ne predstavlja ozbiljan zločin poput poticanja na pobunu, te je Amnesty pozivao na hitno oslobađanje “dvojice Jordija”, kako su postali poznati diljem Katalonije.
Amnesty International je izbjegavao koristiti izraz “politički zatvorenici”, ali više od tisuću pravnih stručnjaka potpisalo je tada manifest u kojem se spominje da su zatvorene katalonske vođe upravo to – politički zatvorenici. Objašnjeno je kako se optuženima nije pružilo dovoljno vremena da pripreme obranu, što pravni postupak čini farsom.
Pitanje katalonske neovisnosti ne može se riješiti sudskim radnjama
Više od 50 posto Katalonaca smatra da su ti ljudi politički zatvorenici, a 60 posto ih smatra da su sudski postupci koji se vode protiv njih neopravdani. Važno je napomenuti da je to veći broj od procijenjenog broja Katalonaca koji podržavaju neovisnost.
Katalonski otpor španjolskim vlastima ima dugu tradiciju. Današnji politički zatvorenici, smatrali ih mi takvima ili ne, posljednji su u dugom nizu onih koji su se borili protiv nepravdi španjolske države. Najistaknutiji iz tog niza je Lluis Companys, posljednji katalonski predsjednik koji je uhićen zbog proglašenja Katalonske republike 1934., a pogubljen je 1940. godine.
Pitanje katalonske neovisnosti neće se riješiti sudskim radnjama. Potrebni su politički pregovori, ali smislene političke pregovore bit će teško voditi dok je situacija ovakva.
Odvjetnik Clare Ponsati, bivše ministrice obrazovanja u katalonskoj vladi koja se vratila na posao profesorice u Škotskoj, Aamer Anwar, rekao je kako je “razgovarati sada sa Španjolskom je isto što i sjediti s gangsterom koji drži taoce”.
Suđenje bivšim katalonskim dužnosnicima moglo bi potrajati mjesecima, a pristaše katalonske neovisnosti 16. ožujka su opet marširali središtem Madrida u znak prosvjeda protiv suđenja.
