Od kraja Drugog svjetskog rata djelovanje Ujedinjenih naroda nije bilo upitno, ali otkako je američki predsjednik Donald Trump poručio da Washington snosi nepravedno velik teret financiranja UN-a, zatresla im se zgrada u New Yorku.
Posvuda manje-više ima sloge dok ne dođe na stol pitanje novca. Tu se razjedine i najjedinstveniji, poput Ujedinjenih naroda. Sjedinjene Američke Države duguju više od milijardu dolara UN-u na ime proračuna; 381 milijun za prijašnje godine i 674 milijuna dolara za aktualni budžet. Dovoljno da se glavni tajnik, Antonio Guterres uspaniči da za sljedeći mjesec neće biti sredstava za isplatu plaća svojim djelatnicima.
“Ovoga mjeseca bit ćemo u najdubljem deficitu desetljeća. Riskiramo studeni bez dovoljno novca za isplatu plaća”, rekao je Guterres. “Naš rad i naše reforme su u opasnosti”, poručio je.
SAD ubacuje čak 22 posto od ovogodišnjeg proračuna koji je težak 3,3 milijarde dolara.
Panike vjerojatno ipak neće biti i ova mastodontska organizacija neće spasti na prosjački štap jer su Amerikanci najavili kako će novac za ovogodišnji proračun – kao i uvijek – uplatiti ove jeseni.
Ali otvaraju se zanimljiva povijesna poglavlja. Od kraja Drugog svjetskog rata djelovanje Ujedinjenih naroda nije bilo upitno, ali otkako je američki predsjednik Donald Trump poručio da Washington snosi nepravedno velik teret financiranja UN-a, zatresla im se zgrada u New Yorku.
SAD – glavni financijer
Paralelni proračun Ujedinjenih naroda je onaj za mirovne misije. Iznosi 6,7 milijardi dolara. I tu SAD duguje, i to 2,4 milijarde dolara. Taj proračun je Trumpu možda i sporniji od onog prvoga jer financiraju čak 28 posto njega, a najavili su da će ubuduće davati samo 25 posto.
Manje novca iz Washingtona moglo bi i trajnije podići paniku u nabujalom aparatu Ujedinjenih naroda, koji u svojim glavnim organima (Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo) broji desetke tisuća zaposlenih. Samo administrativni dio – Tajništvo – ima oko devet tisuća zaposlenih, a reformama koje Gutteres najavljuje možda se dođe i do efikasnije organizacije na svim razinama.
Kapitalistička učinkovitost ulazi i u međunarodne organizacije. Ipak, daleko će to ostati od one: Revolucija jede svoju djecu. Ostat će neokrznuti, valjat će im se samo pregrupirati i istrpjeti do odlaska onih koji im nisu po volji.
F. M.
