Proteklih su se tjedana dogodila dva važna politička događaja u najmnogoljudnijoj i najvećoj zemlji svijeta. Ukidanjem ograničenja za reizbor, aktualnom kineskom predsjedniku Xi Jinpingu (64) otvoren je put ka doživotnom predsjedništvu dok je u Rusiji ponovno izabran novi (stari) predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin (65). Koje su političke i ekonomske implikacije navedenih događaja, više u nastavku teksta.
Stvoreni uvjeti za ustoličenje novog kineskog „cara“
Vijest koja je pobudila interes svjetske javnosti, svakako je bila odluka kineskog parlamenta za ukidanje ograničenja reizbora predsjednika nakon drugog mandata. Ipak, ista nije rezultat naglog političkog prevrata u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, već samo formalna potvrda odluke donesene još prošle godine, na zasjedanju kongresa kineske komunističke partije. Formalnost je svakako vidljiva iz činjenica da je od 3000 zastupnika samo dvoje bilo protiv, uz tri suzdržana. Tako je ustavnim amandmanom Xi Jinpingu omogućeno doživotno predsjedništvo, ukinuto 1982. nametanjem odluke tadašnjeg predsjednika Denga Xiaopinga, kako bi se spriječio povratak diktatorske vlasti, poput one u razdoblju predsjedništva Mao Ce Tunga.
U Rusiji ništa „novo“ – Putin osvojio novi šestogodišnji mandat
Na izborima, održanim 18. ožujka, ponovno je premoćno pobijedio Vladimir Putin, osvojivši 76,69 posto glasova i ostavivši iza sebe drugoplasiranog komunističkog milijunaša Pavela Grudinina sa 11,77 posto i trećeplasiranog ultranacionalista Vladimira Žirinovskog s 5,65 posto. Ovo mu je četvrti (drugi šestogodišnji) osvojeni predsjednički mandat čime će, ako ostane na funkciji do kraja mandata, u dužini obnašanja vlasti zasjeniti čak i Staljina. Pritisnuti kritikama Zapada o gušenju političkih sloboda i netransparentnosti izbora, liberalizacija izbora i izbornog procesa donijela je čak 66 kandidatura, što je najveći broj u posljednjih 20 godina. Isto vrijedi i za izlaznost; preko 56 milijuna birača iskazalo je svoje povjerenje upravo Putinu.
Unutarnji legitimitet vs. vanjska delegitimizacija
Postoje dva zajednička temelja na kojima Putin i Jinping godinama čvrsto drže vlast. Prvo, to su zemlje s dugogodišnjom tradicijom monolitne, u jednoj osobi centralizirane vlasti te ta činjenica, samim time, uklanja ili barem slabi unutarnji otpor njihovoj dugogodišnjoj vlasti. Drugo, obje zemlje pod vladavinom spomenutog dvojca bilježe rapidan ekonomski i vojni rast, posebice bitan za Rusiju, koja je bila u rasulu poslije urušavanja Sovjetskog saveza i teror vladavine Borisa Jeljcina.
Ekonomsku idilu narušava vanjska politika, poglavito u slučaju Rusije. Članice Europske unije Putina smatraju rušiteljem demokracije u Rusiji, povezujući ga s gušenjem političkih i ljudskih prava i nizom misterioznih trovanja špijuna i novinara, prebjega koji su pod navedenim terorom utočište pronašli u zapadnim zemljama.
I carevi umiru, zar ne?
Neupitno je da trenutno oba predsjednika čvrsto drže vlast u rukama, čime obje zemlje uživaju visok stupanj političke stabilnosti. Sudeći po vitalnosti nekoliko godina starijeg američkog predsjednika Donalda Trumpa (71), ista bi stabilnost trebala potrajati još nekoliko godina. Ključno pitanje, koje se već počelo tiho spominjati u obje zemlje jest: Što nakon toga? Centralizacija moći u rukama jednog vlastodršca za posljedicu ima slabljenje zaštitnih mehanizama tranzicije vlasti, kada isti jednom s nje odstupe. Oporba, iako potisnuta, nije u potpunosti nestala i čeka pogodan trenutak za preuzimanje vlasti. Kaos koji pritom nastaje, Rusija je već doživjela raspadom Sovjetskog saveza i u katastrofalnom mandatu Borisa Jeljcina što je i određena vrsta pritiska na samog Putina, da što prije nađe nasljednika svoje „carske vlasti“. No da nema garancije za takvu tranziciju pokazuje trenutna ekonomska i politička apokalipsa Venezuele, gdje Maduro, od Chaveza izabran nasljednik, u manijakalnom pokušaju da zadrži vlast uzurpira diktatorske ovlasti uz protivljenje velikog dijela svog naroda.
Kina, birokratizirana i zaštićena mehanizmima partije zasad ne pokazuje pukotine političke nestabilnosti, no svakako ostaje vrijedna pobližeg promatranja zbog činjenice nagle političke implozije ideološkog blizanca sovjetskog saveza i činjenica da je, protivno brojnim politološkim studijama, približujući se diktaturi unatoč značajnoj liberalizaciji ekonomije i tržišta koja se događa proteklih godina.
Izvori:
https://www.express.hr/top-news/odrzava-se-kongres-komunisticke-partije-a-tice-se-i-vas-12582
http://www.poslovni-savjetnik.com/aktualno/vladimir-putin-prisegnuo-i-postao-novi-stari-predsjednik-rusije
https://rs-lat.sputniknews.com/rusija/201803231115004340-konacni-reyultati-predsednickih-izbora-u-rusiji/
https://www.theguardian.com/world/2018/mar/19/vladimir-putin-secures-record-win-in-russian-presidential-election
