Američki izbori: Zastupnički dom

Iako je neupitno da su upravo predsjednički izbori daleko najzanimljiviji dio američkih izbora u utorak, čiji će konačan rezultat za sobom povlačiti reperkusije epskih razmjera, ne treba zaboraviti da se istovremeno odvijaju izbori za Zastupnički dom i Senat.

U noći s utorka na srijedu očekuju nas Američki izbori. Radi se o najiščekivanijem svjetskom političkom događaju godine na koji se brojni američki birači spremaju otkako je za američkog predsjednika izabran Donald Trump. Izbori 2016. godine bili su oni koji su, po mnogima nepovratno, podijelili američku naciju, a ovogodišnji su izbori pak, za veliku većinu, posljednja šansa od sprječavanja potpune propasti SAD-a. Interesantno je, doduše, da takvo stajalište dijele i gorljivi Demokrati, ali i gorljivi Republikanci, samo što oni taj „spas“ vide potpuno drugačije i, što je još važnije, u sasvim drugim osobama.

Iako je neupitno da su upravo predsjednički izbori daleko najzanimljiviji dio američkih izbora u utorak, čiji će konačan rezultat za sobom povlačiti reperkusije epskih razmjera, ne treba zaboraviti da se istovremeno odvijaju izbori za Zastupnički dom i Senat. Ti su izbori, iako maksimalno u pozadini duela Biden-Trump, također neizmjerno bitni za budućnost SAD-a, s obzirom da svi dalekosežni potezi koje budući predsjednik odluči povući moraju biti potvrđeni u oba doma Američkog Kongresa, i u Zastupničkom domu i u Senatu.

Upravo iz tog razloga potrebno je analizirati trenutno stanje u Zastupničkom domu te procijeniti kakve su, u ovom dijelu izbora, šanse Republikanske, a kakve Demokratske stranke (uslijedit će potom zasebni članci o izborima za Senat te, naravno, predsjedničkim izborima). Iako se trenutno čini da jedino oko pitanja većine u Zastupničkom domu nema apsolutno nikakve dvojbe, ne treba trčati pred rudo jer je američka politika bezbroj puta dosad pokazala da može biti potpuno nepredvidiva te da je jako malo potrebno da se gotovo sve izokrene naglavačke.

Demokrati brane titulu

Izbori za Zastupnički dom Američkog Kongresa odvijaju se svake dvije godine te na njima američki birači u 435 jednomandatnih okruga izabiru isto toliko zastupnika na mandat od dvije godine. Na posljednjim održanim izborima za Zastupnički dom, 2018. godine, Demokratska stranka je, zahvaljujući popularnom „plavom valu“, preuzela većinu, i to značajno, koju su dotad držali Republikanci te u potpunosti izmijenila odnos snaga na američkoj političkoj sceni.

Iako su ti tzv. Midterm izbori (održavaju se na polovici mandata aktualnog predsjednika) iz 2018. godine bili svojevrsni referendum o Trumpu i njegovoj politici te je Demokratima jako pomogla Trumpova nepopularnost među dobrim dijelom Amerikanaca, ne treba podcijeniti uspjeh Demokratske stranke, kao niti činjenicu da se američka populacija bitno izmijenila posljednjih godina.

Demokrati su 2018. godine istaknuli veliki broj mlađahnih kandidatkinja i kandidata s vrlo progresivnim idejama (iako uz enorman otpor tzv. stranačkog establišmenta) te im je to, zajedno s činjenicom da u južnim saveznim državama (Arizona, New Mexico i Texas posebice) ima sve više latinoameričkog i afroameričkog stanovništva (tradicionalno sklonih Demokratima) donijelo značajnu prevagu u odnosu na Trumpove Republikance.

Zastupnički dom ostaje plavi?

Demokrati trenutno raspolažu većinom od 235 zastupnika (za većinu je potrebno minimalno 218) nasuprot republikanskih 197 (jedno mjesto pripada Libertarijanskoj stranci, a 5 je mjesta u ovom trenutku upražnjeno) što ih stavlja u sjajnu poziciju pred ovogodišnje izbore s obzirom da mogu izgubiti 17 zastupničkih mjesta, a i dalje zadržati većinu. Republikanci se, pak, nalaze u prilično nezavidnoj poziciji s obzirom da bi za većinu morali osvojiti mandate u 21 okrugu u kojem dosad nisu imali svojeg zastupnika.

Ono što, ipak, najviše začuđuje u republikansko-demokratskoj borbi za većinu u Zastupničkom domu jest činjenica da Republikanska stranka ovim izborima pristupa vrlo defenzivno, u potpunosti se koncentrirajući na obranu distrikta u kojima su dosad imali zastupnike. Takav pristup Republikanaca otvorio je, zapravo, Demokratima izvanrednu šansu za znatnim podebljanjem ionako uvjerljive većine s obzirom da „svoje“ distrikte nisu morali braniti od republikanskih napada pa su se koncentrirali na „svrgavanje“ najranjivijih republikanskih zastupnika u distriktima koji su značajno promijenili strukturu stanovništva.

I dok je posve jasno da Demokrati suvereno uzimaju velike gradove diljem SAD-a, novitet je svakako rapidno rastuća podrška Demokratskoj stranci u distriktima koji obuhvaćaju mahom predgrađa tih istih velikih gradova. Tako bi Demokrati u predgrađima Dallasa, Houstona, San Antonia (gradovi u Texasu su posebno važni), Phoenixa, Denvera, Detroita, Atlante i Milwaukeeja mogli ostvariti nedostižnu prednost pred Republikancima, ne samo na ovim izborima, već i u godinama koje su pred nama.

Završna predikcija

I dok su područje New Englanda (sjeveroistok SAD-a od Delawarea do Mainea) te zapadna obala tradicionalne demokratske utvrde, vrijedi primijetiti kako se američki jugoistok (granica s Mexicom) također polako pretvara u pouzdano demokratski teritorij te nas ne bi trebalo začuditi ukoliko južni distrikti Arizone, New Mexica i Texasa na ovim izborima u potpunosti „poplave“. Republikanci mogu računati na slabo naseljene teritorije duboke unutrašnjosti zemlje, kao i na južne savezne države, tj. područje nekadašnje Konfederacije (od Louisiane do North Caroline) izuzev najvećih gradova u tim saveznim državama.

S druge pak strane, najneizvjesnija borba vodit će se na prostoru tzv. Rust Belta (od Pennsylvanie do Wisconsina). Radi se o industrijskoj zoni koja sve više ekonomski stagnira (rekli bi neki i da propada) i koju karakterizira veliki broj nezadovoljnih industrijskih radnika (pretežito bijelih muškaraca) koji su 2016. godine podržali Trumpa. Njima se Trump izrazito zamjerio jer nije održao niti jedno obećanje dano njima u kampanji prije 4 godine.

Ne vjeruju oni niti Demokratima (Obamu smatraju odgovornim za svoj trenutni položaj) pa se vrlo lako može dogoditi da ta, inače ključna biračka skupina u tom dijelu Amerike, odluči apstinirati, u velikom broju, od sudjelovanja u izbornom procesu. Izbore u toj zoni, u tom bi slučaju mogli presuditi glasovi Afroamerikanaca i bijelih žena iz predgrađa koji se za glasanje registriraju u rekordnim brojevima (a i podaci o prijevremenom glasanju pokazuju slično). Takav bi rasplet situacije ponovno išao na ruku Demokratima koji bi nakon ovih izbora mogli komotno imati 250+ svojih predstavnika u Zastupničkom domu.