Je li država u kojoj živite demokratska ili bankarska možete shvatiti prilikom traženja kredita, ako ste dobili novac od državne institucije, živite u demokratskoj državi. Ako ste dobili novac od banke – živite u bankarskoj državi
Moguće je za bilo koju modernu državu brzo dokazati da nije demokratska, već bankarska, a kao primjer možemo navesti Britaniju. Odgovor na pitanje tko je jači, londonski bankarski sektor ili demokratski izabrane vlasti, nude podaci koji kažu kako banke i kreditne instituicije u svojim rukama drže 97% britanskog novca u opticaju. Državna Vlada izdaje preostalih 3% (opipljivi novac koji se nalazi kod građana).
Izbor novog predsjednika ili novih zastupnika u parlamentu zapravo je događaj od sekundarne važnosti. Ono što bi se trebalo pratiti s većom pozornošću su izbori članova uprave neke od vodećih banaka, jer se na vrhu upravljačkog lanca nalaze one, a ne države s demokratski biranim vlastima.
Ovdje ne postoji konkurencija ni natjecanje, već postoje oni koji su dominantni i oni koji su podložni. Financijsko tržište, odnosno banke i kreditne institucije ostatku ekonomije, političkom poretku i cjelokupnom građanstvu posuđuju, ne stvarni, nego digitalno-fiktivni novac.
Demokratske izabrane vlasti također po novac moraju ići kod banaka, a one taj novac mogu, a i ne moraju, posuditi i tako doslovno mogu upravljati tim vlastima.
Dok kod demokratskih izbora građani mogu barem donekle vidjeti kakva osoba dolazi na određenu poziciju, kod banka najčešće ne vidimo upravitelje. Ako i znamo tko su oni otprilike, i dalje ostaje nepoznat njihov stav prema ključnim pitanjima poput društvenih problema, automatizacija, ekonomskog razvoja itd.
Još veći problem su tzv. “banke iz sjene”
Financijsko tržište je u Europi prije nekoliko desetljeća u konačnici uspostavilo potpunu dominaciju nad državom, a vlasti su u SAD-u posljednji put izdavale novac (tzv. greenbacks) još tijekom Građanskog rata.
Po čemu se razlikuje novac koji izdaje banka, od novca koji izdaje država? Državni novac nije dug nego valuta koju je država tiskala i dala dobavljačima za usluge i robu. Spomenuti novac ulazi u ekonomiju i stimulira trgovinu.
S druge strane, banke “proizvode” fiktivni novac. Imaju tek malu rezervu, ali oko 90% novca koji daju preko kredita stvara se iz ničega.
Međutim, još veći problem od nekoliko pohlepnih banaka koje zahvaljujući svojim praksama postaju sve moćnije su financijske strukture, tzv. “banke iz sjene” koje izbjegavaju čak i ono malo regulacija kojima se gore spomenute banke moraju podrediti.
Moguća rješenja
Neki već godinama tvrde kako će kriptovalute slomiti dominaciju banaka, ali to je postalo upitno, osobito nakon pada bitcoina. Sada se ističe kako same kriptovalute možda neće napraviti revoluciju, ali bi blockchain tehnologija mogla fundamentalno promijeniti način na koji se odvijaju globalne transakcije.
Na kraju dolazimo i do ideje “demokratizacije novca” čiji fragmenti se mogu naći u prijedlogu “Green New Deal” kojeg zagovara američka Zelena stranka. Naravno, dosta toga u prijedlogu je vezano uz klimatske promjene i ekologiju, ali prijedlog je zanimljiv jer se spominju i radikalne promjene u financijskom smislu.
Jedna od tih promjena je “demokratizacija monetarne politike kako bi se stvorila javna kontrola novca i kredita”, a druga “podupiranje stvaranja federalnih, državnih i općinskih javnih banaka koje bi funkcionirale kao ne-profitne organizacije”.
Ovo barem na papiru zvuči dobro, ali postavlja se pitanje kako to izvesti u praksi, jer izabrana vlast nikada neće napraviti potez koji bi naštetio njihovim nadređenima.
Izvor: Advance.hr
