Struktura IRS-a dovoljno govori o sebi. Zbog funkcionalnosti, svaki odjel unutar institucije točno zna svoj posao. Osnova djelovanja je revizija i analiza poreznih evidencija tijekom koje se provjerava njihova ispravnost
Same revizije su nasumične i odvijaju se prema izboru računala. Softver koji IRS koristi vrlo je kompleksan i posebno je dizajniran za njihove potrebe. Sam računalni sustav ima naziv Discriminant Information Function i obrađuje sve porezne transakcije. Poseban je naglasak sustava na uspoređivanju poreznih obveznika koji se nalaze u istim razredima gdje se najprije traže nelogičnosti i izraženija odstupanja od prosjeka.
Postupak kriminalističke istrage
Odjel CI-a (Criminal Investigation) u IRS-u se ne uključuje odmah i ne provodi naglo kriminalističko istraživanje jer se potencijalne prijevare vrlo detaljno analiziraju. Revizori i ostali djelatnici IRS-a rade detaljne izvještaje o pojedinim slučajevima i tek nakon što se konkretna informacija o mogućoj prijevari proslijedi, CI počinje djelovati. Dakako, informacije CI-u znaju proslijediti i ostale institucije te građani.
Agenti CI-a najprije analiziraju dobivene informacije, a njihovi nadređeni potvrđuju početak istrage nakon što su makar dva pravnika iz menadžmenta CI-a dala potvrdu o kriminalnim aktivnostima. Dokazi se nakon otvaranja istrage skupljaju, a njihovim kompletiranjem CI izrađuje izvještaje koji se provjeravaju na više razina.
Ako je tužba osnovana, ona se prosljeđuje Ministarstvu pravosuđa u slučaju porezne istrage ili Državnom odvjetniku za ostale slučajeve. Godišnje se u SAD-u za porezne i financijske malverzacije osudi oko 3000 fizičkih i pravnih osoba.
Porez svi moraju plaćati
IRS ima jedinstveni način rada koji jasno daje do znanja svima da nitko nije izuzet od plaćanja poreza. Ne postoje povlašteni i plaćanje poreza je obveza svakog pojedinca. Čitajući obavijesti s IRS-ove službene stranice i tekstove na raznim američkim portalima, dobiva se dojam kako postoje postupci koji mogu dati indicije da se radi o mogućoj poreznoj prijevari i tu je primjena zakona neumoljiva.
Prvo i osnovno, IRS ne oprašta pogreške u brojevima. Svaki građanin se u njihovoj instituciji može informirati o modelima plaćanja poreza i tražiti savjet. Ukoliko se netko ne osjeća kompetentnim da sam izračunava svoje porezne obveze, uvijek se može koristiti softver ili usluge računovođa. Nema isprike kod krivih izračuna i neznanje ili nemar se skupo plaćaju.
IRS posebno analizira određene postupke. To su neprijavljeni porez, preveliki iznosi za donacije, prevelike prijave gubitaka, odbici za poslovne troškove (posebno nelogične kupnje) i korištenje okruglih brojeva u izračunima. Uoče li se neki od njih, gotovo pa automatski počinje istraga i skeniranje cijelog poslovanja i prihoda.
U odvojenu kategoriju se stavljaju jako velike ili jako male zarade, velika potrošnja ili depoziti te pojedinci i tvrtke s imovinom i novcem u drugoj zemlji. Ovi primjeri su često vezani uz „velike igrače“ na tržištu pa IRS posebnim označavanjem sličnih tvrtki ili pojedinaca istodobno šalje poruku kako dio imućnih i dobrostojećih građana treba biti na oprezu.
Najčešćim provjerama i revizijama na terenu podložne su kategorije samozaposlenih i privatne tvrtke jer tu se odvija i najviše poreznih pronevjera.
Evo šta sve IRS provjera:
- ako je sve uredno prijavljeno (dokumentacija poslovanja i računi)
- ako je stil života sukladan zaradi koja je prijavljena
- ako su prijavljene velike transakcije
- ako su osobni troškovi učinjeni na račun tvrtke
- ako su prijavljeni putni troškovi, ali oni nemaju veze s poslovanjem
- ako su prijavljeni veliki troškovi reprezentacije
- ako su napravljene ispravne isplate plaća
- ako su radnici prijavljeni na zakonit način
Iz viđenog više je nego očito kako je porezna politika u SAD-u nešto neusporedivo s našom. Možda je najizraženija razlika u odgovornosti pojedinaca.
U Hrvatskoj odgovornosti nema te zbog općeg nereda kod naših poreznih obveznika vlada razmišljanje kako uvijek treba naći model kako platiti čim manje poreza. Možemo li kriviti građane ili poduzetnike koji tako razmišljaju?
Sigurno da ne jer su slučajevi Marić, Tolušić i Žalac izvrsni primjeri kako su neki iznad zakona. Žalosno je da uopće ne postoji svijest kod naših političkih elita kako javne funkcije nisu šala i svojim primjerom je potrebno pokazati građanima i javnosti kakve bi vrijednosti trebale biti u hrvatskom društvu.
Ako članovi Vlade mogu lagati i pokazati najniže strasti kada su u pitanju interesi, novac i materijalna dobra, koji su onda argumenti za to da svaki hrvatski građanin mora biti pošten i plaćati porez?
Pročitajte prvi dio – Porezna uprava u Americi…
Izvori:
https://money.howstuffworks.com/personal-finance/personal-income-taxes/irs.htm
https://www.nolo.com/legal-encyclopedia/employment-tax-evasion-schemes-the-irs-watching.html